Magnum

Izvor: FotoWiki

Magnum su osnovali Robert Capa, David "Chim" Seymour, Bill Vandivert, Henri Cartier-Bresson, i George Rodger (ratni fotografi) 1947. godine kao osvrt na II. Svjetski rat, željeli su vizualno (slikama) pokazati ljudima što se događa u svijetu. Fotografi Magnuma promatraju razne događaje, narode, ljude, svjetske probleme i interpretiraju svoje tumačenje istog pomoću fotografija. Pomoću četiri redakcije ( u New Yorku, Londonu, Parizu i Tokiju) i mrežom od petnaest podagenata Magnum Photos pruža svoje fotografije medijima, galerijama i muzejima diljem svijeta. Svi radovi fotografa Magnum Photos-a i neki posebi radovi ne članova se spremaju u arhivu biblioteke Magnum Photos-a. Arhiva fotografija magnum photos-a se ažurira svakodnevno sa novim radovima nijhovih članova iz cijelog svijeta. Trenutno se u bilblioteci Magnum Photos-a nalazi oko milijun radova. Gotovo svi veći svijetski događaji i važnije svjetske ličnosti od Španjolskog građanskog rata do danas su „pokrivene“ fotografijama članova Magnum Photos-a i nalaze se u biblioteci Magnum Photos-a. Tamo se nalaze i profili gotovo svih zemalja svijeta s osvrtom na industriju, društva i ljude, mjesta i interese, politiku i vijesti o događajima, katastrofama i sukobima, tj. odražava sve aspekte života diljem svijeta.

Povijest Magnum Photos-a

Dvije godine nakon drugog svjetskog rata (1947.) četiri ratna fotografa (Robert Capa, David "Chim" Seymour, Bill Vandivert, Henri Cartier-Bresson, i George Rodger) osnovali su danas prestižnu svijetsku fotografsku agenciju Magnum. Potreneseni, i sretni što su uopće preživjeli, zbivanjima vezanima uz Drugi svjetski rat željeli su vidjeti i pobliže upoznati svijet te prikazati ljudima kako izgleda svijet van njihova horizonta i način kojim ga oni vide. Željeli su pronaći još fotografa koji će raditi s njima. Zamislili su Magnum kao agenciju koja neće usmjeravati fotografe što da slikaju već će ih podržavati u njihovom naumu da ljudi vide njihov pogled na svijet i zbivanja u njemu. Sve fotografije postaju zaštićene autorskim pravom u vlasništvu autora slike, a ne tiskovine koja ih je objavila. U svom naumu da priliže svijet ljudima osnivači Magnuma su međusobno podjelili područja djelovanja. David Seymour je djelovao u Europi, Henri Cartier-Bresson u Indiji i Dalekom istoku, George Rodger u Africi, Bill Vandivert u SAD-u no on je brzo odustao od Magnuma pa je njegovo područje djelovanja preuzeo Robert Capa. Fotografima Magnum Photos-a je bilo važno da imaju slobodu i fleksibilnost u odabiru tema i priča na kojima će raditi, a ne da im ih nameću urednici tiskovina, samim time su mogli znatno duže radit na njima jer nisu imali zadane rokove od urednika. Vjerovali su da fotografi moraju imati vlastito stajalište o događajima koje će fotografirati i za koje smatraju da su zanimljivi te da bi bilo bitno ih podjeliti sa ostatkom svijeta. Time su stvarali svoje vijesti tj. vijesti s njihove točke gledišta, a ne s urednikove. U vremenskom roku od pet godina Magnum Photos se je proširo sa još podosta mladih i talentiranih fotografa kao to su: Eve Arnold, Burt Glinn, Erich Hartmann, Erich Lessing, Marc Riboud, Dennis Stock i Kryn Taconis. Već u prvom desetljeću rada Magnum Photos-a umrli su osnivači Robert Capa i David “Chim“ Seymour te daroviti Werner Bischof i agencija je dospjela u probleme, mogi su predviđali raspad Magnum Photos-a no zahvaljujući želji ostalih članova da smrt nijhovih kolega ne bude uzaludna i novim članovima agencija je preživjela te turbulentne godine. Iako su mnogi mislili suprotno, rad novih članova nije ostao u sjeni rada osnivača, štoviše neke slike „novih“ članova su postale ne zaboravne i danas često korištene (npr. Eve Arnold i njene slike Marilyin Moroe se danas prodaju i po cijeni od čak petnaest tisuća funti). Agencija je i dalje nastavila sa povećanjem broja članova i širenjem utjecaja ali se je činilo da je polako odstupala od prvobitno zadanih ciljeva. Henri Cartier-Bresson je u memoarima „All photographers“ skrenuo pažnju fotografima na prvobitno zadane ciljeve i načela Magnum Photos-a napisavši : "Želim podsjetiti svakoga da je Magnum stvoren kako bi nam se omogućilo , i obvezuju nas, da prikažemo naše svjedočanstvo o svijetu u skladu s vlastitim sposobnostima i tumačenjima. Neću ići u detalje ovdje o tome tko je, što, kada, gdje i zašto, ali osjećam da dodir skleroze silazi na nas. To može biti zbog stanja miljea u kojem živimo, ali to nije izgovor. Kada se zbivaju značajni događaji, kada to ne uključuje mnogo novca i kad je netko od nas u blizini, on mora ostati u kontaktu sa stvarnosti koja se odvija pred našim objektivom i ne ustručavati se žrtvovati materijalno dobro i sigurnost .. To bi trebalo zadržati naše glave i naše leće iznad umjetnog života, koji tako često nas okružuje. Ja sam šokiran kad vidim koliko je naših fotografija uvjetovano gotovo isključivo po željama klijenata ... ". To je vratilo mnoge članove Magnuma na“ prave staze“. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća mnoge su tiskovine počele koristiti fotonovinare i velika većina članova Magnum Photos-a je imala puno svojih slika objavljenih u novinama. No što se je više koristila fotografija u tiskovinama tako je fotografija bivala sve manje spontana jer su urednici zahtjevali određenu scenografiju za sliku i diktirali takvu scenografiju fotografima. To je ponovno kršilo načela Magnum Photos-a, pa su se mnogi članovi Magnum Photos-a orijentirali na knjige kako bi se izrazili. Takav podjeljen način između tiskovnih medija i knjiga je ostao do danas. Fotografi su se raširili diljem svijeta ( naročito u ne razvijene i problemima zahvaćene zemlje) kako bi nastavili djelovati u skladu sa načelom Magnum Photos-a, ukazivati ljudima na probleme oko njih.

Članovi Magnum Photos-a

Magnum Photos danas broji šezdeset i osam aktivnih članova iz 29 različitih zemalja diljem svijeta. Osnivači: Robert Capa rođen je u Budimpešti 22. listopada 1913. Godine pod imenon Endre Ernő Friedmann. preminuo je u četrdeset i prvoj godini života. Bio je ratni fotograf, fotografirao je pet različitih ratova : Španjolski građanski rat, Drugi Sino-japanski rat, Drugi svjetski rat, Arapskoizraelski rat i Prvi Indokineski rat. Obišao je mnoge bojišnjice Drugog svjetskog rata, fotografirao je bojišnice u Londonu, Sjevernoj Africi, Italiji, bitku na Normandiji i oslobođenje Pariza. 1936. godine stekao je svjetsku slavu sa fotografijom netom upucanog vojnika u padu slikanom za vrijeme Španjolskog građanskog rata. Ta fotografija je izazvala nepovjerenje javnosti u njenu autentičnost zbog Capine udaljenosti od vojnika i vremena kada je fotografija zabilježena. Njegove najpoznatije fotografije nastale su 6. lipnja 1944. godine (iskrcavanje na Normandiju) na plaži Omaha. Išao je zajedno sa savezničkm vojnicima „naoružan“ samo fotoaparatom Contax II s 55 milimetarskom lećom i nekoliko rola filma. U prvih nekoliko sati invazije uslikao je 106 fotografija, ali su zaposlenici časopisa Life napravili pogrešku, stavili su prejako sušilo i uništili negative tri i pol role. Samo je jedanaest fotografija sačuvano. Nakon završetka II. Svjetskog rata Capa je nastavio s fotografiranjem utjecaja rata diljem Europe i svijeta. Predsjednik Magnum Photos-a. Capa je poginuo kako je i živio, fotografirajući strahote bojišnica. Glave ga je došla nagazna mina tijekom fotografiranja Indokineskog rata 1954. godine. David „Chim“ Seymour rođen je 20. studenog 1911. u Varšavi. Karijeru fotografa započeo je 1933. kao slobodni fotograf novinar. Radio je na Španjolskom građanskom ratu te na događajima u Europi a posebice u Čehoslovačkoj. Poznat je po fotografijama ljudskih problema, posebice dječjih. Za vrijeme II. Svjetskog rata fotografirao je zbivanja u Europi. Poslje rata vratio se u Europu da bi fotografirao stanje djece izbjeglica za UNESCO. 1954. Chim je postao predsjednik Magnum Photos-a ( nakon Capine smrti). 10. studenog 1956. ubijen je na zadataku ( fotografiranje primirja Sueskog rata). George Rodger rođen 1908. godine u Škotskoj. Preplovio je svijet pohađajući pomorski fakultet. Putujući je fotografirao i učio o fotografiji te je vodio bilješke. Tijekom II. Svjetskog rata George je imao potrebu bilježiti rat. Fotografije bombardiranja Britanije omogučile su mu posao u časopisu Life. Prvi je fotograf koji je uspio ući u logor Bergen-Belsen, fotografirao je gomile trupala i neke od preživjelih. Fotografije su objavljene u Life-u i Times-u i pokazale su svijetu pravu istinu o zarobljenicima u koncentracijskim logorima. Nakon tih scena gomile leševa i smrti George je odlučio prestati biti ratni fotograf te se posvetio fotografiranju divljine i ljudi u Africi i na Bliskom istoku. Većina fotografija Afrike iz National Geographic-a su upravo Rodgerova djela. Preminuo je 24. srpnja 1995. Henri Cartier-Bresson rođen 22. rujna 1908. godine jedan je od najboljih fotografa svih vremena. Smatra se osnivačem modernog fotonovinarstva. Među prvima je počeo koristiti 35 milimetarske leće. Razvio je „uličnu fotografiju“ koju su koristili mnogi poslje njega. Fotografijom se počeo baviti kao dijete dok je snimao obiteljske godišnje odmore. Pohađao je slikarsku školu, to je ostavilo značajan utjecaj na njegovo kasnije fotografsko stvaralaštvo. U ranim 30-im godinama 20. stoljeća prešao je sa slikarstva na fotografiranje pod utjecajem fotografija Afrike Mađarskog fotonovinara Martina Munkacsia. Kupio je 50-milemetarsku Leicu i njegovo fotografsko stvaralaštvo je započelo. u početku je fotografirao svakodnevna događanja u Europskim gradovima ( Berlin, Bruxelles, Varšava, Prag, Budimpešta i Madrid) . Kasnije je fotografirao mnoge važne događaje diljem svijeta, posebice Indiju i Daleki istok (zbog raspodjele područja djelovanja unutar Magnum Photos-a). Preminuo je 3. kolovoza 2004. godine u Francuskim alpama.